U društvu vlada ubeđenje da se seksualnost gasi,  kada se žena bliži četrdesetoj i pedesetoj godini, ali – da li je to zaista tako? Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje važno je da razumemo koji su to činioci seksualnosti i kroz koje promene žensko telo i psiha prolaze kroz godine.

Seksualnost u sebe uključuje mnogobrojne faktore: nivo energije, mišićni tonus karličnog dna, način razmišljanja po pitanju seksa, razumevanje gde su raspoređene erogene zone kao i na koji način ih stimulisati, ali i nivo seksualne konstitucije – urođenog faktora na koji je nemoguće uticati ili menjati ga.

Dvadesete – vreme kada žena upoznaje svoje telo

Ukoliko bismo sagledali ovo pitanje sa tačke gledišta fiziologije – sa 20 godina koncentracija testosterona u organizmu dovoljno je visoka, kao i nivo energije. Ipak, u uzrastu od 20 godina, žena često ne poznaje svoje telo, ne zna gde se nalaze erogene zone, kao i na koje načine ih stimulisati, nema ni dovoljno seksualnog iskustva, što doprinosi  da ima niži nivo seksualnosti i ne baš kvalitetan seksualni život. Seks u tom uzrastu često ima „altruistički“ karakter, a mnoge žene fokusiraju se na to da svom partneru priušte zadovoljstvo, stavljajući svoj užitak i potrebe na drugo mesto, ili ih čak potpuno ih ignorišući.

Još jedna karakteristika dvadesetih godina jeste nepriznavanje svoje seksualnosti. Negativne postavke koje su formirane od strane roditelja i društva, mogu u velikoj meri uticati na ženu i osujetiti prirodni tok prepoznavanja seksualnosti i prihvatanja svog tela. Žene se često osećaju nesigurno u svojoj koži, stide se svog tela u prisustvu partnera, i žive u strahu da ih partner neće prihvatiti takvim kakve jesu.

Tridesete – eksperimentisanje više nije tabu

Kada uđe u tridesete godine, žena u većini slučajeva već stekne određeno seksualno iskustvo, postane sigurnija u sebe i spremna je da uđe u ozbiljnije i stabilnije emotivne odnose, koji će joj dodatno pružiti osećaj sigurnosti i komfora. Celulit i strije više nisu problem, kako je to možda bilo u dvadesetim godinama.

U tridesetim je drugačiji i način razmišljanja  – eksperimentisanje sve manje postaje tabu tema, a kompleksi, nesigurnosti i strahovi koje je imala u dvadesetim polako nestaju: žena već vrlo dobro zna šta želi, poznaje svoje telo i koji način stimulacije određenih erogenih zona joj pruža zadovoljstvo i slobodna je da to iskomunicira sa partnerom, a rezultat svega toga jeste daleko kvalitetniji i zasićeniji seksualni život.

Četrdesete – period zrele i osvešćene seksualnosti

Ako je u tridesetim žena vrlo dobro znala šta želi – u četrdesetim je u to sasvim sigurna, a još je sigurnija u to šta ne želi. Svesna je načina na koji joj partner može pružiti zadovoljstvo, svoje telo je upoznala do tančina i potpuno je slobodna da sve svoje seksualne fantazije sprovede u delo. Sve čega se plašila i nije smela sebi da dozvoli sa dvadeset ili trideset godina, sada je pravo vreme da realizuje.

Ipak, četrdesete imaju i drugu stranu medalje – u ovim godinama može se desiti da se u spavaću sobu ušunja rutina, a odnos sa partnerom doživi neku vrstu zahlađenja. Zašto se to dešava? Najčešće je uzrok tome zasićenost feromonima partnera, koji su važan faktor kada je jačina libida u pitanju. Naravno, to nije nešto što je nemoguće ispraviti: važno je osvestiti trenutak kada je libido počeo da se smanjuje, otvoreno razgovarati sa partnerom o svojim željama i potrebama, pa čak i istražiti različite tehnike u seksu koje mogu uneti novu energiju u seksualni život. Na ovaj način, ne samo da će seksualni život doživeti novu epohu, već će i odnos da dobije potpuno novu dimenziju.

Nikako ne treba ispustiti iz vida da sa godinama hormonalni panel trpi značajne izmene – od početka puberteta libido se postepeno povećava, kako rastu nivoi estrogena, progesterona i testosterona, dok sa ulaskom u petu deceniju i padom hormona u perimenopauzi i menopauzi, libido može osetno da opada. Budući da je svaki organizam drugačiji, mogu se javiti i drugačije fiziološke potrebe, ali i osetiti – nekada su uzročnici smanjenog libida bolni i neprijatni odnosi usled ovih hormosnkih promena (poput suvoće ili atrofije vagine), a nekada i jednostavno gubitak želje za bliskošću zbog niskog nivoa hormona.

Ipak, veći uticaj na libido može da ima način na koji sebe doživljavamo, da li dopuštamo sebi da uživamo u svom telu, u seksu i u životu, i da li radimo na sebi kako bismo negativne postavke koje su nam nametnule porodica i društvo ispravili.