Mnogi analitičari pop kulture veruju da je ovakav turizam vrsta “mračnog voajerizma“ – posmatranje katastrofe sa bezbedne (vremenske) distance. Jake emocije koje ovakvo iskustvo budi navodi mnoge da se približe događaju, ali bez ikakvih opasnih posledica. S druge strane, veliki faktor je empatija i želja za “upoznavanjem“ onih koji su patili na istom mestu gde se u tom trenutku nalazimo. Iz toga proizilazi ne samo fascinacija samom katastrofom, već i ljudskom zlobom. Pitanje “Kako je moguće da čovek počini takve grozote nad sopstvenom vrstom?“ će uvek imati mnoga stručna objašnjenja, ali mnogima je potrebno da vide i osete energiju mesta kako bi zaista mogli tumačiti morbidnu zagonetku.

Sigurno je da je „mračni turizam“ vrsta ekspolatacije ljudske patnje, ali što se tiče obrazovanja i razumevanja ljuskih bića, može biti veoma pozitivno iskustvo. Osim lepote sveta, neophodno je pogledati i drugu stranu. Balans svetlog i tamnog je neizostavna stavka prirode i postojanja.

Pred odlazak na ovakvu destinaciju, važno je proučiti istoriju mesta i događaja, kao i biti u mentalnoj pripravnosti za sve emocije koje takvo iskustvo može da probudi. Privremeni kontakt sa ljudskom zlobom može kasnije pomoći u gledanju sveta na drugačiji način – prihvatanje mračnog, da bismo kasnije upijali više svetlog.