Fenomen „deža vi“, ispraćen osećajem da smo negde već bili ili da se određeni događaj već jednom dogodio u prošlosti, prvi put u literaturi zabeležen je 1867. godine, kada je Emil Buark, filozof i parapsiholog koji se bavio istraživanjem paranormalnih psiholoških pojava poput telepatije i predviđanja budućnosti, u svom pismu redakciji jednog časopisa opisao svoje putovanje u nepoznat grad u kome mu se stalno javljao „osećaj prepoznavanja“.

Ipak, u naučnom svetu ovaj termin se ustalio tek dve decenije kasnije: francuski neurolog Fransua-Leon Arno opisao je slučaj svog pacijenta Luija koji je na svadbi svog brata izjavio da je svadbenom veselju prisustvovao godinu dana ranije, da pamti svaki delić svečanosti i da mu nije jasno zbog čega ponovo organizuju veselje. Kada ga je zabrinuta porodica poslala na ispitivanja u psihijatrijsku bolnicu, tvrdio je da je lečenje prošao još pre godinu dana, zbog čega poznaje osoblje i proceduru. Tada je Lui objasnio da živi u „dva paralelna univerzuma“.

Naučno objašnjenje pojave ponovnog proživljavanja

Savremena naučna istraživanja ove neobične pojave iznedrila su nekoliko teorija njenog nastanka:

Fenomen pamćenja – naučnici pretpostavljaju da u osnovi pojave „deža vi“ leži isključivo sposobnost memorisanja: kada se nađemo u nekoj situaciji koja podseća na situaciju iz prošlosti, naš mozak traži sličnosti sa prethodnim iskustvom, dok se kod nas javlja osećaj već proživljenog, iako nismo sasvim sigurni koji elementi situacije su se ponovili, a koji se dešavaju tek prvi put.

Greška u radu hipokampusa – deo mozga koji učestvuje u mehanizmima formiranja memorije, hipokampus, može biti jedan od glavnih krivaca za pojavu „deža vi“ osećaja usled greške u sinhronizaciji informacija, pa tako čovek može doživeti sadašnjost kao nešto što je ranije već video. Najčešće se ovakva pojava javlja kao posledica hroničnog stresa, u kome nadbubrežne žlezde luče kortizol, hormon stresa, koji nepovoljno utiče na rad hipokampusa i prouzrokuje grešku u njegovom radu.

Dupliranje nepotpune informacije – pojedini naučnici smatraju da „deža vi“ nastaje kao posledica nepotpune percepcije, a kada se određeni objekat ili situacija registruju iznova, u nama dolazi do čudnog osećaja da smo određenu situaciju već jednom proživeli. Zvuči komplikovano, ali pojasnićemo: na primer, hodate ulicom i perifernim vidom, krajičkom oka spazite neki izlog kafića. Kako vam on nije bio u fokusu, njegov izgled vam samo ostane sačuvan negde u memoriji. A onda, na primer, dogovorite viđanje sa prijateljima u nekom kafiću i kada dođete ispred njega, shvatite da vam je on jako poznat: na taj način se duplira informacija i odatle se javlja „deža vi“ efekat.

Nauka protiv ezoterije

Bez obzira na sve pokušaje naučnika da objasne uzroke nastanka pojave ponovnog proživljavanja pojedinih događaja, pristalice ezoterije veruju da razlozi zbog kojih dolazi do ovog fenomena leže u:

Sećanjima iz prošlog života – iza ove teorije stoje pristalice reinkarnacije, koji tvrde da efekat „deža vi“ nastaje kada se čovek nađe u situaciji koja ga podseća na neku već proživljenu u prethodnom životu. Na primer, poznata pevačica Tina Tarner svojevremeno je izjavila da je u prošlom životu ona bila egipatska carica Hatšepsut zbog toga što je prilikom obilaska egipatskih piramida doživela „deža vi“.

Postojanju paralelnih univerzuma – grupa ljudi koja stoji iza ove teorije veruje da svi ljudi istovremeno proživljavaju iste situacije u dva paralelna univerzuma, a kada dođe do presecanja tih svetova, u nama se javlja čudan osećaj da nam se neka situacija već dogodila.

Kvaru u matrici – prema ovoj teoriji, čovečanstvo živi u nekom vidu simulacije, dok našim mozgom upravlja veštačka inteligencija. U slučaju kvara u takvom sistemu, neki momenti se prožive iznova, što dovodi od efekta „deža vi“.

Natprirodnim moćima – pojedini parapsiholozi tvrde da se osećaj već proživljenog javlja kao posledica vizionarskih snova u kojima smo predvideli budućnost.

Da li je „deža vi“ prirodna pojava ili patologija

Prema istraživanjima, zdrava osoba osećaj ponovnog proživljavanja može doživeti u proseku jednom mesečno, dok se u uslovima povišenog stresa, kada mozak zbog premora nije u mogućnosti da obnovi neuronske veze, može se javiti i češće. Prosečno „deža vi“ traje oko 10 sekundi, a može biti intenzivniji ili slabiji – takođe zavisno od nivoa umora i napetosti.